Zapadni dio starog kontinenta upravo je prošao kroz najtopliji početak ljeta od početka mjerenja. Prosječna temperatura za juni i juli iznosila je 21,62 stepena Celzijusa, što je skoro tri stepena iznad višegodišnjeg prosjeka. Klimatska služba Evropske unije Copernicus potvrdila je ove dramatične podatke početkom sedmice. Dok se države bore s vatrenom stihijom, stručnjaci upozoravaju da ekstremne temperature tek dolaze. Sve učestaliji toplotni valovi u Evropi više nisu izuzetak, nego nova klimatska stvarnost s kojom se moramo suočiti. Pored kopna, zabilježene su i rekordne temperature okeana van polarnih krugova. Posebno su pogođeni Atlantik i zapadni dio Sredozemnog mora, što stvara ozbiljan rizik za morski ekosistem i ljude u obalnim područjima.
Kako toplotni valovi u Evropi isušuju tlo i rijeke
Toplotni udar nije stigao sam. Dio krivice snosi i atmosferski fenomen El Niño koji se razvija na Tihom okeanu. On dodatno zagrijava već pretoplu planetu. Prema podacima koje prenosi Edition, visoke temperature odnijele su više od 25 hiljada života širom kontinenta ove godine. To su zastrašujuće brojke. Ipak, naša infrastruktura jednostavno nije spremna za ovakve ekstremne uslove. Većina starih zgrada nema adekvatnu izolaciju niti sisteme za hlađenje.
Evropa je najbrže zagrijavajući kontinent na svijetu, a brzina promjena iznenađuje čak i stručnjake. Dok se druge regije lakše nose sa vrućinama, mi nemamo tu privilegiju zbog specifičnog geografskog položaja i zastarjelih navika. Kada sunce sedmicama prži zemlju bez kapi kiše, nastaje opasan krug koji sam sebe hrani. Tlo gubi vlagu i prestaje hladiti zrak. Samantha Burgess iz Evropskog centra za srednjoročne vremenske prognoze slikovito je objasnila ovaj proces.
“Kako se tlo isušuje, ono gubi sposobnost prirodnog hlađenja, što omogućava brže nakupljanje toplote”, izjavila je Burgess. To je jasan dokaz kako klimatske promjene pojačavaju ekstremne pojave. Vlažnost površinskog sloja zemlje u julu bila je znatno niža nego tokom prethodne velike suše. Najveći deficit padavina zabilježen je u Francuskoj, Španiji, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Zemlja je suha poput baruta.

Dim koji putuje hiljadama kilometara
Izuzetno sušno ljeto i toplotni valovi u Evropi stvorili su idealne uslove za izbijanje katastrofalnih šumskih požara. Do sada je izgorjelo više od pola miliona hektara šuma i niskog rastinja. Najteža situacija je u mediteranskom pojasu, posebno u Španiji, Francuskoj i Italiji. Stotine hiljada ljudi morale su napustiti svoje domove pred vatrenom stihijom. Ovi požari nisu samo lokalna nepogoda koja prođe kada se ugasi plamen. Pepeo i čađ trajno uništavaju plodno tlo i pretvaraju nekada zelene površine u pustoš. Obnova spaljenih šumskih područja trajat će decenijama, a neke vrste drveća se možda nikada neće vratiti na svoja stara staništa.
Osim neposredne opasnosti za ljudske živote i imovinu, ovi požari ostavljaju i dugoročne posljedice po zdravlje miliona ljudi. Dim ne poznaje državne granice. Laurence Rouil iz službe Copernicus upozorava na širinu ovog problema. “Veći požari proizvode više dima i ubacuju ga više u atmosferu, što znači da može putovati dalje i utjecati na kvalitet zraka ne samo lokalno, već i širom regije”, naglasila je Rouil.
Vjetrovi nose sitne čestice čađi stotinama kilometara daleko od samog požarišta. Građani u gradovima koji uopće nisu blizu požara udišu zagađen zrak. To stvara ogroman pritisak na zdravstvene sisteme u ionako vrelim ljetnim danima. Plućni bolesnici i starije osobe prve su žrtve ovakvog zagađenja.

Rijeke presušuju, a energetski sistem puca
Jedna od najozbiljnijih posljedica suše jeste drastičan pad vodostaja najvećih evropskih rijeka. Sena, Rajna i Dunav pretvaraju se u plićake. To direktno ugrožava riječni saobraćaj i transport roba, ali i proizvodnju električne energije. Problemi su najvidljiviji u energetskom sektoru koji se oslanja na riječne tokove. Nuklearne elektrane trebaju ogromne količine vode za hlađenje svojih reaktora.
Mađarska i Rumunija bile su prisiljene privremeno ugasiti dijelove svojih nuklearnih postrojenja jer je Dunav bio previše topao i plitak. To je stvorilo dodatni pritisak na već nestabilno tržište električne energije u Evropi. Struje jednostavno nema bez vode. Razmjere ove ekološke katastrofe više se ne mogu sakriti. Slike iz svemira jasno pokazuju dramatičan pad nivoa Dunava i ogoljene riječne obale. Brodovi koji prevoze ugalj i druge osnovne sirovine danima stoje usidreni jer je plovidba previše rizična.
Situacija s rijekama mogla bi postati još gora u godinama koje dolaze. Richard Allan, profesor klimatskih nauka sa Univerziteta u Readingu, smatra da su ovi rekordi tek početak teškog perioda. “Upravljanje vodnim resursima postat će progresivno izazovnije”, upozorio je Allan. Niski vodostaji više neće biti anomalija nego redovna pojava tokom ljeta. Ovakvi ekstremni toplotni valovi u Evropi pokazuju koliko su naši vodeni resursi zapravo ranjivi.
Evropa se očigledno nalazi na prekretnici. Godinama smo slušali upozorenja naučnika o tome šta nas čeka ako ne smanjimo emisije štetnih gasova. Sada te prognoze živimo na vlastitoj koži. Nedostatak vode, redukcije struje i zagađen zrak postaju naša svakodnevica. Prilagođavanje infrastrukture i promjena načina na koji upravljamo resursima moraju postati prioritet svake vlade. Suočavamo se s krizom koja zahtijeva brze i konkretne mjere na svim nivoima vlasti. Moramo shvatiti da priroda ne čeka naše birokratske procese i politička prepucavanja. Vrijeme za jeftine političke izgovore i odlaganje odluka je davno isteklo.

balkanxvijesti.com
