balkanxvijesti.com
Related Articles
Svega četrnaest brodova prošlo je u utorak kroz najvažniji pomorski prolaz za transport energenata na svijetu. Prije samo šest mjeseci, tom istom rutom svakodnevno je plovilo oko 120 trgovačkih plovila. Ova dramatična statistika najbolje oslikava razmjere krize na Bliskom istoku. Rat između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ulazi u šesti mjesec. U tom sukobu Hormuški tjesnac postao je poprište opasnog nadmetanja u kojem nijedna strana zapravo ne drži sve konce u rukama. Američki predsjednik Donald Trump tvrdi jedno, no stanje na terenu pokazuje sasvim drugo.
Globalno tržište nafte trpi goleme gubitke. Zalihe se ubrzano smanjuju jer je promet kroz tjesnac praktički zaustavljen. Dok dvije sile vode bitku za kontrolu nad ovim vodenim putem, trgovački brodovi izbjegavaju prolazak zbog ekstremnih sigurnosnih rizika. Cijeli svijet s neizvjesnošću promatra razvoj događaja koji bi mogao stubokom promijeniti energetsku sliku planeta.
Zašto je Hormuški tjesnac poligon lažnog optimizma Donalda Trumpa
Američki predsjednik Donald Trump uporno ponavlja da je strateški prolaz pod potpunim nadzorom američkih snaga. “Oni nemaju kontrolu. Mi imamo potpunu kontrolu. Naš je, i u nekom trenutku, možda će nešto pokušati, a onda će biti otpuhani”, izjavio je Trump novinarima, dodajući kako je američka mornarica očistila prolaz od mina. Ipak, vojni analitičari i stručnjaci na terenu brzo su demantirali ove optimistične izjave. Kako prenosi Edition, stvarnost na moru daleko je složenija od onoga što se plasira iz Bijele kuće.
Američka pomorska blokada Irana doista je na snazi. Ona sprječava prolazak brodova prema iranskim lukama i iz njih. To je nanijelo težak udarac gospodarstvu u Teheranu i zaustavilo njihovu pomorsku trgovinu. Ipak, blokada jednog aktera ne znači automatski i kontrolu nad cijelim tjesnacem. Trgovačke tvrtke jednostavno nemaju povjerenja u američka obećanja o sigurnom tranzitu. Strah je opravdan.
Bivši direktor Zajedničkog obavještajnog centra američkog Pacifičkog zapovjedništva, Carl Schuster, jasno je detektirao problem. “Sve dok ne možete osigurati sigurno korištenje tjesnaca, nemate potpunu kontrolu”, istaknuo je Schuster. Iz njegove perspektive, Trumpova retorika služi isključivo za domaću političku upotrebu, dok brodari na terenu zbrajaju gubitke.
Brojke koje otkrivaju dubinu bliskoistočne krize
Organizacija United Kingdom Maritime Trade Operations (UKMTO) prati sigurnost plovidbe u regiji. Od početka rata zabilježili su čak 54 oštećenja brodova u tjesnacu te u obližnjem Perzijskom i Omanskom zaljevu. Potvrđen je potpuni gubitak tri broda. Zabilježeno je i 13 situacija u kojima je izbjegnut izravan pogodak. Samo prošlog tjedna, četiri plovila u vlasništvu naftne tvrtke Abu Dhabi National Oil Company napadnuta su bespilotnim letjelicama i projektilima.
Ovakvi incidenti drastično povećavaju troškove osiguranja za brodarske tvrtke. Mnoge od njih stoga radije biraju dulje i skuplje alternativne rute nego prolazak kroz nemirni Hormuški tjesnac. Osim izravnih raketnih napada, Iran koristi i metode suptilnog uznemiravanja. To uključuje slanje dronova koji provode ciljani nadzor nad trgovačkim brodovima koji pokušavaju proći tjesnacem.
Vojni analitičari situaciju opisuju kao klasični pat-položaj. Iran ima golemu prednost zbog svoje geografske blizine samom tjesnacu. Čak i bez otvorenog sukoba širokih razmjera, iranska sposobnost i spremnost da zaprijeti polaganjem mina ili upotrebom brzih jurišnih čamaca dovoljna je da paralizira plovidbu. Zbog toga niti jedna strana zapravo ne može proglasiti pobjedu.
Političke igre i cijena na benzinskim crpkama
Ova kriza ne pogađa samo neposredne sudionike u sukobu. Kroz tjesnac u normalnim okolnostima prolazi petina ukupne svjetske nafte. Još je veći postotak ukapljenog prirodnog plina o kojem kritično oise brojne države. Smanjenje tog protoka na samo djelić prijašnjeg volumena uzrokovalo je ubrzano pražnjenje globalnih zaliha energenata. Cijene nafte na svjetskim tržištima divljaju, a to izravno utječe na troškove života građana.
Upravo u tom ekonomskom kaosu Teheran vidi svoju stratešku priliku. Teheran ima vremena. Oni računaju na to da će dugotrajni poremećaji na tržištu energenata stvoriti neizdrživ pritisak na američku administraciju. Približavaju se izbori za američki Kongres u studenom. Visoke cijene goriva na benzinskim crpkama mogle bi natjerati američke birače da kazne vladajuću stranku. Ako novi saziv Kongresa izvrši pritisak na Bijelu kuću da okonča sukob, to bi moglo ići na ruku Iranu.
Vojni vrh u Teheranu spreman je na dugotrajno iscrpljivanje. Mohammad Reza Naqdi, viši savjetnik Iranske revolucionarne garde, izjavio je za PBS da bi Iran mogao produžiti ovaj sukob sve dok Trump ne ode s dužnosti. “Moramo postići odvraćanje kako nas neprijatelj nikada ne bi usudio napasti, kako bismo mogli živjeti u sigurnosti”, poručio je Naqdi. To jasno pokazuje da iranska strana ne planira popustiti pod pritiskom sankcija.
Limitirana moć američke vojne mašinerije
Iako Sjedinjene Države posjeduju neusporedivo veću vojnu i ekonomsku moć, njihovi resursi na Bliskom istoku nisu neograničeni. Američke snage u regiji prilično su iscrpljene dugotrajnim operacijama. Resursi nisu neograničeni. Da bi održao pritisak i osigurao prednost u eventualnim pregovorima, Washington mora stalno rotirati svoje snage. To uključuje i slanje novih skupina nosača zrakoplova u regiju.
Međutim, američka moć ima svoj rok trajanja na terenu. Ako Washington u bilo kojem trenutku popusti stisak ili odluči smanjiti vojnu prisutnost, automatski gubi utjecaj na buduća pravila plovidbe kroz ovaj prolaz. Trump se tako našao u vrlo nezahvalnoj poziciji. S jedne strane riskira gubitak kredibiliteta ako pristane na ustupke Iranu. Istodobno, pritisak domaće javnosti zbog rasta cijena i troškova života postaje neizdrživ kako se izbori približavaju.
Dugogodišnje uredničko iskustvo u praćenju bliskoistočnih kriza uči nas da u ovakvim sukobima rijetko ima apsolutnih pobjednika. Dok političari u Washingtonu i Teheranu razmjenjuju prijetnje, stvarni ceh plaćaju obični potrošači širom svijeta. Hormuški tjesnac ponovno se pokazao kao najosjetljivija točka globalne arhitekture. Njegova blokada još je jednom potvrdila koliko je krhka prividna stabilnost na kojoj počiva moderna svjetska ekonomija. Bez stvarnog diplomatskog kompromisa, ovaj pat-položaj mogao bi potrajati mjesecima, a posljedice ćemo osjetiti svi na vlastitim novčanicima.
