balkanxvijesti.com
Related Articles
Muğla na jugozapadu Turske pruža putnicima upravo ono što se od ovog dijela Mediterana i očekuje: suncem okupane obale, planinske visoravni i ruševine davno palih carstava. Ipak, iza ovih dobro poznatih atrakcija krije se nešto daleko manje poznato — mjesto koje privlači tajnoviti, ali predani tok posjetilaca iz razloga koji nemaju mnogo veze s odmorom i relaksacijom.
Otprilike sat vožnje sjeverno od slikovitog primorskog gradića Akyaka smještena je Lagina, lokalitet na kojemu se nalazi najveći poznati hram posvećen Hekati — moćnoj grčkoj boginji povezanoj s vještičarenjem, Mjesecom, raskršćima i komunikacijom s mrtvima. Dok je štovanje većine ostalih antičkih grčkih i rimskih božanstava odavno prepušteno historiji, Hekata — ili Hecate — i danas je predmet dubokog poštovanja, privlačeći globalnu zajednicu sljedbenika od kojih neki putuju upravo u svetište posvećeno njoj kako bi ostavili darove.
Danas svetište i hram predstavljaju iznimno zanimljivo odredište. Riječ je o velikom kompleksu rasutom stupovima i dovoljno sačuvanim strukturama da se nasluti oblik onoga što se nekada smatralo pragom onostranog svijeta.
Za moderne sljedbenike, Lagina je više od arheološkog lokaliteta — to je duhovno središte njihovog svijeta.
“Jedini je to hram ovakvog razmjera na svijetu, izgrađen isključivo za boginju Hekatu”, kaže Bilal Söğüt, profesor na turskom Sveučilištu Pamukkale, koji vodi iskopavanja na lokalitetu, ali i u obližnjem antičkom gradu Stratonikeia.
Dva lokaliteta nekada su bila povezana Svetim putem — kamenim pločnikom dugim nešto više od osam kilometara. Duž ove rute, koja je bila prošarana fontanama, bunarima i malim naseljima, nekada su prolazile raskošne vjerske procesije između grada i svetišta.
“U antičko doba, ogromne procesije prolazile su ovom rutom”, ističe Söğüt.
Prag između života i smrti
Najznačajniji je bio ritual nošenja ključa, u kojemu bi djevojčica poznata kao kleidouchos — nosilja ključa — prenosila sveti ključ između Lagine i Stratonikeje, praćena velikim zborom.
“Ovaj ključ ne otključava samo fizička vrata”, pojašnjava istraživačica i autorica Hüma Zeybek, koja je pisala o Hekati. “Simbolizira sposobnost kretanja između života i smrti, svjesnog i nesvjesnog, starog i novog.”
Zeybek objašnjava da je Hekata bila doživljavana kao “čuvarica praga” — unutarnji vodič za one koji prolaze kroz osobne krize ili transformacije. Ona se smatra arhetipom stare, mudre žene, predstavljajući matrilinearnu mudrost koja seže čak 8.000 godina unatrag, do figura majke božice pronađenih u neolitskom naselju Çatalhöyük u središnjoj Turskoj.
Lagina je dobila na važnosti nakon oko 88. godine p.n.e., u vrijeme sukoba između Rima i Mitridata, vladara Pontskog kraljevstva na području današnje Turske. Dok je ostatak regije stao na stranu Mitridata, Stratonikeja je podržala naposljetku pobjedničke Rimljane. Kao nagradu, Rimljani su uložili značajna sredstva u Hekatin hram i osnovali festival Hekatesia-Romania — godišnju svečanost koja je privlačila posjetioce iz cijeloga antičkog svijeta.
Lagina i danas ostaje hodočasničko mjesto. Moderni sljedbenici, poput autorice Sorite d’Este, koja sebe opisuje kao svećenicu i praktičarku magije, posjećuju lokalitet kako bi doživjeli ono što opisuju kao mjesto duboke energije. Za mnoge, i samo putovanje do Lagine nosi simboličan naboj — uključuje prolazak kroz moderno trokrako raskršće u blizini industrijskog postrojenja s tri visoka dimnjaka, što je odjek Hekatine uloge božice raskršća.
Tamna transformacija
Dok mnogi dolaze tek kako bi upili atmosferu, neki potajno ostavljaju fizičke darove u ruševinama: češnjak, nar, jabuke, pšenicu, a ponekad i ribu. Premda to arheolozi obeshrabruju zbog potencijalne štete po krhke ostatke, ti darovi ogledaju žrtve koje su ovoj boginji prinošene prije tisućama godina.
Söğüt napominje da mnogi današnji sljedbenici praktikuju moderne interpretacije Hekatinog kulta, a privlačnost boginje za suvremene vjernike neki dovode u vezu s njenom promjenjivom i često pogrešno shvaćenom historijom.
U ranim antičkim tekstovima, kao što je “Teogonija” pjesnika Hesioda, Hekata je prikazana kao duboko cijenjena, vrhovna božica kojoj je Zeus dodijelio vlast nad zemljom, nebom i morem. Bila je poznata kao zaštitnica, izvor mudrosti i kozmička sila.
Međutim, njena slika se s vremenom promijenila — od božanstva koje se poštuje do onog kojeg se treba bojati. Emrah Urtekin, turski arheološki istraživač koji radi na doktorskom radu o Hekatinom kultu, kaže da su sjeme ovoj promjeni možda posijali grčki tragičar Euripid u svojoj drami “Medeja”, u kojoj Hekatu prikazuje kao pokroviteljicu crne magije i vještičarenja.
“Rašireno štovanje boginje Hekata u tom periodu — njeno stalno spominjanje i njene ljekovite osobine — moralo je na neki način zasmetati Euripidu, potaknuvši ga na takav potez”, kaže Urtekin.
Naravno, nisu samo stari Grci prihvatili ovakvu sliku. U Srednjem vijeku, boginja je bila povezana s vještičarenjem kao odraz “opresivnog pogleda medievalne Europe na žensku mudrost”, navodi Hüma Zeybek.
Današnji sljedbenici Hekata još uvijek je štuju kao figuru vezanu uz vještičarenje — ali uz pozitivne magijske sile. Prihvataju je kao kozmičkog vodiča, boginju puteva i donositelja svjetlosti. Ceremonije vezane za Hekatu održavaju se diljem svijeta.
“Muzej potresa”
Urtekin je prvi put naišao na Hekatijin ritual u Njemačkoj, u dvorištu jedne kuće na lokaciji koju je obećao ne otkrivati, osim što je napomenuo da okolna savezna zemlja broji oko 3.000 Hekatijevih sljedbenika. Okružen mirisom tamjana, promatrao je kako sljedbenike vode svećenici i svećenice dok ostavljaju darove od hrane i vina te pjevaju himne preuzete iz starih grčkih tekstova.
Nema zvaničnih podataka o tome koliko ljudi danas štuje Hekatu širom svijeta, ali Pakt Hekata, koji je osnovala d’Este, tvrdi da ima globalnu zajednicu od stotina članova. Boginja je također važna sljedbenicima Wicce i drugih paganskih uvjerenja.
Za nepoklonike, Lagina nudi i arhitektonski interes. Izgrađen pretežno u 1. stoljeću p.n.e. na temeljima starijeg i manjeg svetog mjesta, monumentalni hram odlikuje se neobičnom mješavinom jonskog i korintskog stila. Svuda po ruševinama nalaze se fascinantni reljefi, uključujući labrys — dvostruku sjekiru — te tajanstvene simbole urezane u kamene stepenice.
Prema Söğütovim riječima, lokalitet je gotovo “muzej potresa”, budući da su katastrofalna oštećenja od stoljetnih zemljotresa sačuvana za posjetioce kao nijemi svjedoci prošlosti.
Lagina također zauzima posebno mjesto u turskoj arheološkoj historiji. Devedesetih godina 19. stoljeća bio je jedno od prvih iskopavanja koje je proveo Osman Hamdi Bej, poznat kao otac arheologije u Osmanskom carstvu, u desetljećima koja su prethodila nastanku Turske Republike. Njegova stara rezidencija u obližnjem selu Turgut danas je muzej otvoren za posjetioce.
Brza intervencija Osmana Hamdi Beja spriječila je da veličanstveni frizi pronađeni u hramu — koji su neobično prikazivali amazonske ratnice u stanju mira, a ne rata — budu prošvercovani u Austriju. Zahvaljujući njemu, ostali su u Turskoj i danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Istanbulu te Muzeju Muğla.
Njihovo očuvanje ostavilo je Hekatine sljedbenike s nenadmašnim blagom materijala koji inspiriše njihovu pobožnost, kaže istraživač Urtekin.
“Ne postoji drugi kult u kojemu su antički tapiserije, motivi i materijali preživjeli u tako savršeno netaknutom stanju.”
