balkanxvijesti.com
Related Articles
U živopisnom selu nedaleko od Užica, ruskinja Aleksandra Stanić i njen suprug Milija uspješno vode životnu priču o ljubavi, predanosti i upornom radu, stvarajući veliku porodicu sa čak jedanaestoro djece. Njihova svakodnevica ispunjena je brojnim obavezama oko domaćinstva, životinja i povrtarskih kultura, a sve to započinje u ranim jutarnjim satima.
Ova izuzetna žena, porijeklom iz Rusije, susrela se sa Milijom Stanićem kada je imala samo osamnaest godina. Njihov susret u jednom beogradskom restoranu u Moskvi bio je presudan, a Milijina romantičnost i nježnost osvojile su Aleksandru, podstaknuvši je da donese odluku o preseljenju u Srbiju zbog ljubavi. Taj korak označio je početak jedne nesvakidašnje životne avanture.
Od Moskve do srpskog sela: Porodična priča iz Užica
Nakon preseljenja u Srbiju, Aleksandra i Milija su svoj dom počeli graditi od skromnih 36 kvadratnih metara. Danas ponosno žive u velelepnoj kući od 600 kvadratnih metara, raspoređenoj na tri sprata, koja predstavlja plod njihovog zajedničkog rada i vizije. Njihovo imanje nije samo dom za rastuću porodicu, već i centar za održiv život zasnovan na poljoprivredi i stočarstvu.
Kroz godine, njihova porodica je rasla, dosežući impresivan broj od jedanaestoro djece. Aleksandra se nikada nije plašila rada, a njeno vrijeme ispunjeno je obavezama koje zahtijevaju izvanrednu energiju i radnu etiku. Ovaj napor ne doživljava kao teret, već kao sastavni dio života koji je izabrala, posvećena svakom aspektu brige o svojoj velikoj porodici.
Ritam seoske svakodnevice i samoodrživost
Aleksandrin radni dan na selu počinje u šest ujutru. Nakon što isprati djecu u školu i vrtić, posvećuje se obavezama oko stoke. Uz najmlađeg sina, koji pokazuje veliku ljubav prema životinjama, efikasno obavlja jutarnje poslove, što uključuje hranjenje krava, svinja i živine, a sve to završi u roku od sat vremena. Ova brzina i efikasnost postale su joj navika, ključna za funkcionisanje tako obimnog domaćinstva.
Poslije jutarnjih obaveza, Aleksandra se vraća kući kako bi pripremila doručak za djecu koja nisu u školi ili idu u drugu smjenu. Osim brige o domaćim životinjama, Stanići obrađuju i povrtnjake, te održavaju voćnjak pun šljiva, jabuka, višanja, aronije i krušaka. Većinu hrane za svoju veliku porodicu, od paradajza i kupusa do domaćih kobasica, proizvode sami na imanju, čime osiguravaju samoodrživost i zdravu ishranu za sve članove.
Dramatičan porođaj i lekcije o vrijednosti rada
Jedanaesti sin, Aleksandar, donio je posebnu radost, ali i nevjerovatnu priču o kućnom porođaju. On se desio nakon cjelodnevnog, iscrpljujućeg rada na imanju. Zbog kišovitog aprila, Aleksandra i Milija su kasnili sa sadnjom, pa su prvog maja odlučili da postave plastenik. Cijeli dan su radili, zatezali konstrukciju i kopali rupe za sadnice paradajza, ne prekidajući posao do večernjih sati. Tek oko 18 časova krenuli su kući da se odmore.
Porođaj je krenuo iznenada. Aleksandra je osjetila bolove, no u početku ih je smatrala lažnim kontrakcijama. Međutim, po dolasku kući, vodenjak je pukao i ona se porodila na ugaonoj garnituri. U tom haosu, suprug Milija je nevjerovatno brzo reagovao, pronalazeći alkohol i pripremajući sve što je bilo potrebno za neplanirani, hitni kućni porođaj. O ovoj vrsti pomoći i samog života na selu možete pročitati više na zvaničnim stranicama o Užicu ili relevantnim enciklopedijama.
Osim izdržljivosti u takvim situacijama, Aleksandra i Milija veliku pažnju posvećuju vaspitanju svoje djece, učeći ih vrijednosti rada i truda od malih nogu. Kćerka je već sa trinaest godina radila u hladnjači, a sin sa dvanaest na građevini. Danas su dvoje najstarijih odlični studenti ETF-a i turizmologije u Beogradu, pokazujući da radne navike koje su stekli na selu ne isključuju akademski uspjeh.
Snaga snova i ostvarene želje
Zanimljivo je da je Aleksandra ovakav ispunjen život, pun djece i obaveza na imanju, nesvjesno predvidjela još kao srednjoškolka. Pred maturu, sa prijateljima je u bocu ubacila papirić sa svojim željama za narednih deset godina. Nakon petnaestak godina, otvorila je bocu i pročitala svoje mladalačke želje.
Na papiriću je, kako sama kaže, pisalo da će imati trinaestoro djece, voziti Mercedes, imati vilu u Londonu i muža princa na bijelom konju. Iako sve želje nisu ispunjene doslovno, suština se ostvarila u njenoj velikoj porodici i princu kojeg je pronašla u srpskom selu. Aleksandra često svojoj djeci priča o važnosti razmišljanja i govorenja pozitivnih stvari, naglašavajući da se sve što mislimo i kažemo često ostvari.
Život Aleksandre Stanić u selu kod Užica predstavlja izvanredan primjer predanosti, snage i ljubavi. Njena priča o usklađivanju brojnih obaveza, odgajanju jedanaestoro djece i samoodrživosti na imanju, svjedoči o sposobnosti pojedinca da stvori bogat i ispunjen život, daleko od gradske vreve. Ona je dokaz da se snovi mogu ostvariti, čak i ako se njihova forma promijeni, te da prava bajka može procvjetati u srcu srpskog sela.
