balkanxvijesti.com
Related Articles
Počelo je kao svaki drugi praznični dan, prvog maja, kada se većina svijeta odmarala, ali za tim južnoafričkih stručnjaka, to je bio početak grozničave borbe protiv nevidljivog ubice koji je harao kruzerom – smrtonosnim hantavirusom. Dok su drugi slavili Praznik rada, oni su dobili poziv koji je mirisao na nevolju, poziv koji će razotkriti zastrašujuću istinu o putovanju koje se pretvorilo u noćnu moru. Ne, ovo nije holivudski scenario. Ovo je stvarna priča o prešutkivanoj opasnosti na otvorenom moru i o ljudima koji su, daleko od očiju javnosti, spasili svijet od potencijalno veće katastrofe.
Krv, znoj i praznik: Kad poziv stigne usred dokolice
Dok su roštilji dimili, a pivo se točilo širom Južne Afrike, dr. Lucille Blumberg, specijalista za zarazne bolesti, imala je sve samo ne miran praznik. U sandučetu elektronske pošte, poruka kolege iz Ujedinjenog Kraljevstva parala je tišinu. Putnik s kruzera, hiljadama kilometara daleko u Atlantiku, evakuisan je u bolnicu u Johanesburgu sa sumnjom na upalu pluća. Drugi su također bili bolesni. “Sumnja na upalu pluća”, rekli su. Ma, dajte! Koliko puta smo to čuli? Ali, nešto je smrdelo, nešto je bilo drugačije. Brod “MV Hondius”, pod holandskom zastavom, postajao je plutajući inkubator misteriozne bolesti.
Blumberg i njen tim iz Nacionalnog instituta za zarazne bolesti (NICD) nisu gubili ni sekunde. Nisu pitali “zašto mi”, već “kako ćemo”. “Bilo je to ludo”, rekla je Blumberg. “Online diskusije, laboratorijska testiranja… sve se dešavalo munjevitom brzinom.” Nisu imale ni 24 sata da shvate da ovo nije obična upala pluća, niti grip, pa čak ni Legionela – na koju su prvo sumnjali. Ne, ovo je bilo nešto gore, nešto što je već odnosilo živote.
Tragom glodara i južnoameričke misterije
Stariji Britanac, prvi pacijent, bio je teško bolestan, ali niko nije znao zašto. U međuvremenu, dva starija Holanđanina, putnici s istog kruzera, već su bila mrtva. Nije bilo alarma, nije bilo panike, samo prećutkivanje i nagađanja. Zdravstvene vlasti Ostrva Ascension, odakle je pacijent evakuisan, prijavile su Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) “klaster bolesti sličnih upali pluća”. Klaster? To zvuči kao eufemizam za “nešto nam se dešava, ali nemamo pojma šta”.
Kada su testovi na Legionelu i ptičju gripu bili negativni, južnoafrički naučnici su počeli da kopaju dublje. Otkud brod? Argentina. Šta su putnici radili? Promatrali ptice. I šta još? Bili su u dijelovima Južne Amerike gdje, pored ptica, ima i – glodara. E, tu se priča preokreće! Glodari, Južna Amerika… Bingo! Na pomolu je bila zastrašujuća istina: rijetka, ali smrtonosna infekcija koju prenose glodari – hantavirus. Konkretno, soj Andes, poznat u Čileu i Argentini.
Šokantno otkriće i “wow” trenutak: Andes soj vreba
Subota ujutro, Blumberg zove šeficu jedine laboratorije u Južnoj Africi koja može testirati na hantavirus. “Želim hanta test”, kaže. Odgovor? “Dolazim!” Nema tu “praznik je”, “ne radi mi se”, “ne mogu”. Kad je život u pitanju, ko te pita za dokolicu? I, zaista, popodne, stigli su rezultati: pozitivno! Prvi uzorci pacijenta iz Johanesburga pokazali su prisustvo virusa. Nisu stali na tome, ponovili su testove. Potvrđeno! Bio je to Andes soj hantavirusa, onaj koji se, pazite sad, može prenositi sa čovjeka na čovjeka! Da, dobro ste pročitali. Nije samo “glodar-čovjek”, već “čovjek-čovjek”. Zastrašujuće.
Bio je to “wow” trenutak, kako ga Blumberg opisuje. Ali nije bilo vremena za slavlje. Odmah su se bacili na analizu uzoraka Holanđanke, jedne od prvih putnica koja je umrla. I njeni posmrtni nalazi – pozitivni na hantavirus. Tada je postalo jasno: ovo nije incident, ovo je epidemija! SZO je konačno mogla obavijestiti kruzer s čime se zapravo suočava. Dok se Britanac oporavljao, a brod dezinfikovao u Roterdamu, postalo je kristalno jasno – da nije bilo južnoafričkih naučnika, ko zna koliko bi još ljudi ni krivih ni dužnih stradalo zbog ovog nevidljivog ubice. Ko zna koliko bi još ljudi putovalo na ovo hantavirus krstarenje smrti!
Zaključak: Lekcija za budućnost ili tišina pred buru?
Eto, tako je to. Dok se svijet odmara, pravi heroji rade u laboratorijama, boreći se protiv nevidljivih neprijatelja. Južnoafrički tim je, usred praznika, za manje od 24 sata razotkrio smrtonosnu prijetnju. A globalne zdravstvene organizacije? One su tek reagovale kada su ovi hrabri ljudi razbili misteriju. Postavlja se pitanje: koliko brzo bismo reagovali da se ovo desilo negdje bliže nama? Da li bi se “sumnja na upalu pluća” i dalje ponavljala dok ljudi umiru? Ova priča je opomena. Opomena da se opasnost ne smije podcijeniti, da se ne smije prećutkivati, i da uvijek postoje oni koji su spremni da se žrtvuju za opšte dobro. Jer, kako je Blumberg rekla, “kad znaš s čime imaš posla, mnogo je lakše odgovoriti.” Mi, ostali, moramo naučiti da slušamo i vjerujemo onima koji znaju, prije nego što bude prekasno.
]
