Rak crijeva kod mladih ljudi postaje jedan od najvećih medicinskih misterija modernog doba, s obzirom na to da se ova teška dijagnoza tradicionalno povezivala prvenstveno sa starijom populacijom. Međutim, epidemiološki podaci iz cijelog svijeta ukazuju na to da se situacija ubrzano mijenja i da se rak crijeva sve češće javlja kod pacijenata mlađih od 50, pa čak i mlađih od 30 godina. Ovaj zabrinjavajući trend zabilježen je u mnogim razvijenim zemljama, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je stopa ove bolesti kod mlađih od 24 godine porasla za čak 75% od ranih 1990-ih godina, kako izvještava britanski javni servis BBC. Dok stručnjaci pokušavaju shvatiti što stoji iza ove promjene, stvarni ljudi se suočavaju s posljedicama ove teške dijagnoze u životnoj dobi kada bi trebali planirati svoju budućnost, a ne boriti se za život.
Gastroenterolozi i onkolozi ističu da se rak crijeva, kada se pojavi kod mladih osoba, često teže dijagnosticira u ranoj fazi. Razlog tome leži u činjenici da ni pacijenti ni liječnici primarne zdravstvene zaštite obično ne sumnjaju na malignu bolest kod mladih i inače zdravih ljudi. Simptomi poput promjena u pražnjenju crijeva, neobjašnjivog gubitka težine ili nadutosti često se pripisuju uobičajenim i manje opasnim stanjima, kao što su sindrom iritabilnog crijeva (IBS), hemoroidi ili intolerancija na hranu. Zbog toga se dijagnoza često postavlja tek u uznapredovalom stadiju, što značajno komplicira proces liječenja i smanjuje šanse za potpunim oporavkom bez agresivnih terapija.
Osobna borba protiv teške bolesti: Priča o Holly
Potresna priča 27-godišnje Holly zoran je primjer s kakvim se izazovima suočava sve veći broj mladih ljudi diljem svijeta koji se iznenada nađu pred dijagnozom koja im mijenja život iz temelja. Kada je imala samo 23 godine, Holly, koja se tada bavila glumom, počela je osjećati stalnu nadutost i neobjašnjiv gubitak težine. Njezine prve posjete liječnicima završile su pretpostavkom da se radi o sindromu iritabilnog crijeva, što je uobičajena dijagnoza za mlade žene s takvim probavnim smetnjama. Liječnici u tom trenutku nisu posumnjali da bi se iza ovih simptoma moglo kriti išta ozbiljnije od uobičajene probavne disfunkcije.
Međutim, njezino se zdravstveno stanje nastavilo ubrzano pogoršavati, sve dok bolovi i slabost nisu postali toliko nepodnošljivi da je završila na odjelu hitne pomoći. Tek tada, nakon detaljnih pretraga, mladoj je glumici dijagnosticiran uznapredovali rak crijeva. Vijest je bila šokantna i značila je trenutačni početak iznimno agresivnog liječenja koje je uključivalo kirurške zahvate i tešku kemoterapiju. Holly je kasnije otvoreno progovorila o tome kako je intenzivna kemoterapija utjecala na nju na načine na koje nikada nije mislila da hoće, ostavljajući duboke fizičke i emocionalne tragove. Najteži dio cijelog procesa za nju je bio prihvatiti bolnu činjenicu da njezin život više nikada neće biti isti.
Danas, četiri godine nakon strašne dijagnoze, Holly već više od tri godine nema rak i aktivno planira svoje vjenčanje. No, njezina svakodnevica i dalje nosi podsjetnike na tešku borbu; ona danas živi sa stomom i mora redovito odlaziti na liječničke kontrole kako bi se osiguralo da se bolest ne vrati. Unatoč pozitivnom ishodu i planovima za budućnost, Holly priznaje da je suočavanje s karcinomom u tako ranoj mladosti ostavilo golem emotivni teret. Bilo je mnogo dana, kaže, kada je zbog nepravednosti situacije u kojoj se našla samo vrištala i plakala u svojoj sobi, pitajući se: “Sve se čini jako nepravedno i mislim si – zašto ja?”. Na to pitanje, nažalost, ni suvremena medicina još uvijek nema jasan i jednoznačan odgovor.
Zašto rak crijeva pogađa sve mlađe generacije?
Znanost još uvijek nema jasan i konačan odgovor na pitanje zašto rak crijeva bilježi ovako dramatičan rast među mlađom populacijom. Budući da se genetski kod ljudske populacije ne može promijeniti u samo nekoliko desetljeća, istraživači su usmjereni na vanjske čimbenike i promjene u načinu života koje su obilježile kraj dvadesetog i početak dvadeset i prvog stoljeća. Među potencijalnim uzročnicima koji se najčešće istražuju nalazi se širok spektar modernih fenomena, od dramatičnih promjena u prehrani do zagađenja okoliša mikroplastikom.
Kao ključni sumnjivci navode se pretilost i sve veća konzumacija ultra-prerađene hrane, koja je bogata aditivima, umjetnim konzervansima i rafiniranim šećerima, a siromašna vlaknima potrebnim za zdravo funkcioniranje probavnog sustava. Osim prehrane, znanstvenici intenzivno proučavaju i utjecaj prekomjerne upotrebe antibiotika, koji mogu trajno narušiti crijevni mikrobiom – složeni ekosustav bakterija koje žive u našim crijevima i igraju ključnu ulogu u očuvanju imuniteta i zdravlja crijevne sluznice. Također, istražuju se i noviji okolišni čimbenici poput zagađenja zraka i sveprisutne mikroplastike koja kroz hranu i vodu dospijeva izravno u ljudski probavni trakt, uzrokujući potencijalno kronične upalne procese.
“Rak crijeva kod osoba mlađih od 50 godina raste diljem svijeta, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, i postaje sve veći problem”, upozorio je dr. Kevin Monahan, ugledni gastroenterolog u bolnici St Mark’s. Dr. Monahan naglašava da se medicinska zajednica mora hitno suočiti s ovim problemom i razviti nove, učinkovitije načine kako bi se ovi karcinomi uspješno spriječili ili otkrili u najranijoj fazi, prije nego što postane kasno za uspješno liječenje.
Znanstvena riznica u podrumu bolnice St Mark’s
U potrazi za odgovorima na ova goruća pitanja, znanstvenici su se okrenuli prošlosti. U podrumu Nacionalne bolnice za crijeva St Mark’s čuva se jedinstvena i neprocjenjiva zbirka koja sadrži desetke tisuća arhiviranih uzoraka tumora koji datiraju i do stotinu godina u prošlost. Ova povijesna zbirka tkiva sada se podvrgava najsuvremenijoj molekularnoj i genetskoj analizi kako bi se detaljno istražilo što je uzrokovalo rak kod pacijenata u različitim povijesnim razdobljima te kako su se ti uzročnici mijenjali tijekom proteklih desetljeća.
Kako objašnjava dr. Kevin Monahan, ovaj iznimni arhiv sadrži očuvane uzore tkiva praktički svakog pacijenta s rakom crijeva koji se liječio u ovoj renomiranoj ustanovi tijekom njezine duge povijesti. Upravo ta činjenica čini ovu zbirku jedinstvenim resursom u cijelom svijetu, pružajući istraživačima vremensku kapsulu kroz koju mogu pratiti evoluciju bolesti. Uspoređujući genetske karakteristike tumora iz ranog dvadesetog stoljeća, kada je rak crijeva kod mladih bio ekstremno rijedak, s tumorima današnjih pacijenata, znanstvenici se nadaju da će izolirati točne promjene koje su dovele do današnje epidemiološke krize.
DNK ‘potpisi’ i hipoteza o opasnoj bakteriji E. coli
Tumorski uzorci i prateće crijevne bakterije iz ove jedinstvene zbirke pažljivo su sačuvani u parafinskom vosku, što ih je zaštitilo od propadanja i omogućilo da dočekaju tehnologiju koja u vrijeme njihovog uzimanja nije bila ni zamisliva. Ovi se uzorci sada šalju u ugledni Institut za istraživanje karcinoma (ICR), gdje se podvrgavaju naprednoj molekularnoj analizi. Znanstvenici pojašnjavaju da različiti vanjski uzročnici raka, poput toksina, specifične hrane ili kemikalija, ostavljaju jedinstvene genetske tragove – takozvane “potpise” – u DNK strukturi stanica koje su mutirale u kancerogene. Analizom tih potpisa kroz različite vremenske periode moguće je rekonstruirati povijest izloženosti različitim kancerogenima.
Profesor Trevor Graham s Instituta za istraživanje karcinoma, koji osobno vodi ovaj ambiciozni istraživački projekt, iznio je vodeću hipotezu na kojoj se temelji trenutačni rad njegova tima. “Naša vodeća ideja je da postoji određena vrsta bakterije E. coli koja danas živi u crijevima mladih ljudi, a koje jednostavno nije bilo u prošlosti”, objašnjava profesor Graham. Smatra se da ova specifična, takozvana “loša” bakterija proizvodi opasne toksine koji prodiru u stanice crijevne sluznice i izravno oštećuju njihov DNK, pokrećući proces pretvaranja zdravog tkiva u zloćudni tumor.
Prema riječima profesora Grahama, ako su ove loše bakterije doista glavni pokretač porasta oboljelih među mladima, taj bi se utjecaj morao jasno očitovati u analiziranim uzorcima. “Ako ove takozvane loše bakterije uzrokuju porast, trebali bismo vidjeti da je potpis tih loših bakterija, odnosno oštećenje koje one uzrokuju, bio iznimno rijedak u prošlosti te da postaje sve češći kako se u analizi približavamo današnjem danu”, izjavio je Graham, dodajući kako će im ova metodologija omogućiti da paralelno testiraju i druge znanstvene ideje i teorije o uzrocima bolesti. Bez obzira na to koja će se teorija pokazati točnom, profesor Graham naglašava kako su stari bolnički arhivi prava riznica znanstvenog blaga koja bi mogla dati ključne odgovore za spas budućih generacija. “Mislim da bi odgovor na ovo važno pitanje mogao biti skriven upravo u ovoj prostoriji”, zaključio je Graham.
balkanxvijesti.com
